InterTAN intramedularni ekser

Intertrohanterni prelomi kuka su česte i teške povrede, posebno kod starijih osoba. Trohanterni prelomi (TF) su drugi najčešći prelomi proksimalnog dijela femura nakon preloma vrata femura i glavni su izvori morbiditeta i mortaliteta u današnjoj starijoj populaciji.

Procjenjuje se da će do 2050. godine godišnji broj prijeloma kuka u svijetu premašiti 6,3 miliona zbog starenja demografske populacije u mnogim zapadnim zemljama. Samo u SAD-u, procjenjuje se da će se broj prijeloma kuka povećati sa oko 320.000 godišnje na 580.000 do 2040. godine. Ova rastuća potražnja stvara značajne opterećenja za zdravstveni sistem u smislu osoblja i resursa potrebnih za liječenje ovih pacijenata. U SAD-u se procjenjuje da troškovi zdravstvene zaštite za liječenje prijeloma kuka prelaze 10 milijardi dolara godišnje, dok se utjecaj na zdravstveni sistem u Velikoj Britaniji procjenjuje na 2 milijarde dolara godišnje. Ovi troškovi nisu uzrokovani samo troškovima akutnog hirurškog zahvata već i troškovima postakutnog liječenja, uključujući rehabilitaciju. Iako je operacija prijeloma kuka vrlo učinkovita, pacijenti će vjerovatno iskusiti značajan morbiditet u smislu boli, nelagode i ograničene pokretljivosti tokom oporavka, a u mnogim slučajevima je malo vjerojatno da će postići nivo funkcije prije prijeloma. Studije također sugeriraju da postoji veza između prijeloma kuka i povećane stope smrtnosti, sa 30% više smrtnih slučajeva uočenih u odnosu na populacije iste dobi sa i bez prijeloma kuka. Međutim, pri tumačenju takvih podataka potreban je određeni oprez, jer osobe koje dožive prelom kuka mogu biti inherentno krhkije i podložnije zdravstvenim problemima.

Širom svijeta, učestalost prijeloma proksimalnog femura raste zbog demografske tranzicije koja rezultira dužim očekivanim životnim vijekom.

Hirurško liječenje je optimalna strategija za liječenje intertrohanternih prijeloma jer omogućava ranu rehabilitaciju i funkcionalni oporavak.

Kako bi se smanjile komplikacije produžene imobilizacije, pravovremene operativne intervencije koje omogućavaju čvrstu stabilizaciju prijeloma i ranu mobilizaciju pacijenata postale su preferirano rješenje za liječenje ovih prijeloma. Nekada je interna fiksacija dinamičkim vijcima kuka (DHS) jedna od najprimarnijih opcija, ali se njeni rezultati slabije provode, s relativno većom učestalošću neuspjeha interne fiksacije kod nestabilne TF. Osim toga, ovaj hirurški zahvat može rezultirati značajnim gubitkom krvi, oštećenjem mekog tkiva i pogoršanjem postojećih komorbiditeta kod starijih pacijenata. Stoga su intramedularni fiksacijski uređaji postali popularniji zbog biomehaničkih prednosti u liječenju nestabilne TF u poređenju s internom fiksacijom DHS.

Intertan Nail, koji koristi 2 cefalocervikalna vijka u integriranom mehanizmu, pokazuje povećanu stabilnost i otpornost na intraoperativnu i postoperativnu rotaciju glave femura u usporedbi s tradicionalnim intramedularnim sistemom čavljenja. Biomehanička studija pokazala je da Intertan Nail posjeduje više biomehaničkih prednosti za internu fiksaciju nestabilnih prijeloma u usporedbi s tradicionalnim intramedularnim sistemom čavljenja Intertan Nail. Neke studije su izvijestile da je hirurški postupak imao dobar klinički ishod i mali broj komplikacija. Biomehanička studija Nüchterna i suradnika pokazala je da Intertan Nail postiže veću stabilnost s većom udaljenošću vrha i podnosi veća opterećenja.